|
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kratko i jasno, ali ipak sve
Zovem se Elena, ali zovu me Elly, Ella i gosipđa XXXXXXXX ( kad mi to netko spomene killam ga!!)
Rođena sam 12.10.1995. godine u KLC-U. Idem u 7.b, Slušam Us5, Avril; TH, FOB, Naj serije su mi One Tree Hill i Hannah Montana. Frendova ima previše, ne stanu ovdje. Trenutno sam totalno nesretno zaljubljena...
Nemam više inspiracije za pisanje, pa će ovaj post biti jedan od onih totalno glupih. Ovaj post je upućen jednoj osobi koju volim, a ni sama ne znam zašto. Nakon svega što mi je on reko, ja i dalje nešto osjećam za njega, ali ne znam zašto. Nije vrijedan. Niti poseban, takvih ima koliko želite.
Why, did I ever pass her by
Did she even walk into my life
Make me lose my mind, oh
Tako se ja osjećam zbog njega. Imam osjećaj da me izluđuje. Ne mogu se usredotočiti na jednostavne stvari, pola toga zaboravljam. Sve se promijenilo. On me promijenio. Ali ipak nastavljam dalje, i to bez njega…
Why, do we have to say goodbye
Everytime she leaves it makes me cry
Why, can't she be mine, my Baby
Ali želim da me voli… A to je nemoguće. Tako je i on sam reko. Ne mogu promijenit njegove osjećaje niti njegovo mišljenje o meni. Niti to želim. Ja ću naći tisuću njih poput njega, a on nikad neće naći neku poput mene…. On gubi šta ne??
Give me just one night with you
Every day of your life
One kiss every morning
After a hundred kisses each night
I zato, na kraju ovog posta želim reći da PONOSNO ODUSTAJEM OD NJEGA, JER NIJE VRIJEDAN NITI SUZA, NITI BOLI NITI PATNJE…
Lyrics: Us5- Why
Us5- One night with you
P.S.- Molim vas da pročitate samo zahvale!! Ostalo mi nije važno, ali zahvale jesu… Hvala vam…
Sve se mijenja. To sam shvatila. Ja ću se promijenit. To sam i počela. Počela sam slušati, uz Avril i Us 5, Tokio Hotel. Prije sam ih mrzila. Ne, nisam ih mrzila, samo ih nisam mogla smisliti. A sada sviđaju mi se. Pogotovo Bill. Zezam prijateljicu da sam zaljubljena u njega. Ali nisam. Jer to je nemoguće. Ne znam što me privuklo na njemu, možda to što nosi crno, jer ja crno obožavam. Ili njegov stav, ili možda njegov glas. Glas mu je prekrasan. Kad sam čula njegov glas u Jung und nicht mehr jugendrei imala sam osjećaj kao da sam u drugom svijetu. Svijetu bez mržnje i ratova. Pjesma ne govori o tome, ali njegov glas promijeni prirodu u kojoj se nalazite. A tek njegova kosa…. Kako sam se naljutila na Ozanu kada ga je nazvala onaj čupavi…NIJE ČUPAV! Hehe…
To je bila moja promjena u mojoj glazbi. A sada promjena mojih osjećaja. Moji osjećaji su jako komplicirani. Prijateljica mi je rekla da me nikad neće shvatiti, jer sam jedna od osoba za koje se ljudi muče da ih shvate. Ali ja ne želim da me shvate. To mi nije potrebno. U zadnje vrijeme moji osjećaji se jako mijenjaju. Svakih 5 minuta, kako mi je jednom rekao prijatelj. U tih 5 minuta ja nekog zavolim, a nekog zamrzim. Ili samo zavolim, ili samo zamrzim. Trenutačno sam u fazi voli sve oko sebe. No sljedeći dan sam u fazi mrzi sve oko sebe. To mi tako ide na živce. Željela bih da samo bude ono prvo, a želim i dalje mrziti dvije osobe koje su me previše povrijedile….
No to nije sve! Što ste mislili da ću napisat kratki post?? Ne. Primijetila sam, dok sam čitala postove, kao da sam neka osoba koju ne poznajem. Samo se žalim i ništa drugo. A zašto bi se žalila? Mogu samo biti zahvalna na svemu što imam. Zato će ovaj zadnji dio posta sadržavati zahvale, kako i svaki post nadalje.
Volim svoj život iako se ne čini tako. Volim ga zbog onih koji ga ispunjavaju i čine ga sve boljim svaki dan.
Želim zahvaliti svojim prijateljima koji su uvijek uz mene, bez obzira koliko se ja glupo ponašala. Želim zahvaliti Ozani koja me potaknula da nastavim pisati na ovom blogu. Zatim želim zahvaliti mojim roditeljima koji su uvijek uz mene, ne samo zato što im je to obaveza, nego zato što žele. Pružaju mi najveću podršku u životu. Želim zahvaliti svojemu bratu koji je uvijek tu da me naživcira i razvedi kada sam tužna. Želim zahvaliti Bogu što mi je dopustio da upoznam boli i naviknem se na nju. Zatim želim zahvaliti svima koji su me do sada povrijedili, jer bez njih ne bih bila tu gdje jesam. Želim zahvaliti vama svima koji čitate moje postove i ne osuđujete me zbog mojih grešaka. Želim opet zahvaliti Bogu što mi je darovao ovaj život i veliku inspiraciju za sve. Želim zahvaliti sama sebi što nisam posustala i što sam nastavila dalje kada su se predanom stvorili različiti problemi. Želim zahvaliti jednom dečku zato što me povrijedio i što mi je time pokazao da mogu i bolje od njega. Želim zahvaliti cijelom 7.b bez posebnog razloga, samo zato što trpe mene i moje ispade. Hvala vam svima što ste tu kraj mene i što mogu računati na vašu pomoć. Hvala vam svima što me trpite. I hvala ti Bože što si mi darovao ovakve prijatelje, neprijatelje i obitelj jer me oni uče da u životu nije sve crno kako mi se do sada činilo. Hvala vam svima što mi dopuštate da budem dio vašeg života…
Danas mi je već obljavljen jedan post, ali čini mi se da ovo zaslužuje da baš danas bud objavljeno... Znate onaj osjećaj kada nađete osobu s kojom jednostavno morate biti? Kao da vam je to suđeno. E pa ovaj će post sadržavati jednu takvu priču.
Jedan od mojih najboljih prijatelja Marko i jedna od mojih najboljih prijateljica Tamara su zajedno. Stvarno mi je drago zbog njih, pogotovo nakon što je Marko bio s Kirinkom ( mnogi misle da mu je to najveća pogreška). Jendo vrijeme sam i ja bila zaljubljena u njega i to s razlogom.... On je na neki način savršen, kao i Tamara. Kao da im je suđeno da budu zajedno. Stvarno su slatki, mogli biti proglašeni parom godine hihi.... Njih dvoje veže nešto više od ljubavi, a to je prijateljstvo i povjerenje. Vjeruju jedan drugome, a ja bih to stvarno htijela jednom osjetiti...Nadam se da će ova veza potrajati... Jer si stvarno pašu... Onako, oboje su slatki i stvarno ih je lijepo za gledati kada su zajendo. A mnogi se nadaju da Marko neće napraviti neke greške koje je radio do sada.
Možda vam nema smisla da ja, koja sam današnjem postu napisala da da bi se htijela odreći ljubavi, piešm o ovome. Možda nikad i nebi da me Marko nije zamolio. Kladim se da bi on sve napravio za Tamaru, a i kkladim se da za niti jednu curu nije osjećao nešto ovako, jer Tamara je posebna kao i on.
No ipak mnogi misle da njihova veza neće uspjet. Počeviši od njegove bivše cure. Tj. ona je jedina koja tako misli hihi....
Nadam se, kao i mnogi drugi, da će uspjet u ovome i da im nikakva osoba poput Kirinke neće stati na put..
Sretno....
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kad sam zadnji put bila povrijeđena obećala sam si da ljubav više nikad neću stavljat na prvo mjesto. Nije mi stalo do ljubavi… Jer ljubav te mijenja, a ja želim ostati ono što jesam. Nikad nisam razumjela neke svoje prijateljice, koje su se zbog određenih dečkiju počele mijenjati. Prvo su mijenjale glazbu koju su slušale, zatim svoj stil odijevanja, a na kraju su se toliko promijenile da ih ja više nisam prepoznavala. Jednom sam i ja bila jedna od njih, ali sam odustala. Zašto bi se mijenjala zbog nekoga tko bi me mogao ostaviti nakon 2-3 tjedna? Jednostavno mi to nije imalo smisla. Ponekad se želim zauvijek odreći ljubavi. Jer do sada mi nije donijela ništa dobrog. Samo sam izgubila voljene osobe, neki od njih su bili i članovi moje obitelj. Ne razumijem po čemu je ta ljubav tako posebna? Meni baš i nije. Danas ljubav u mome životu zauzima zadnje mjesto u onome što mi je važno. Na prvom mi je mjestu škola. Što će mi ljubav kad bi u životu mogla imati sve što želim? Možda bi jednom htjela imati obitelj i sve što ide uz to, ali nisam jedna od onih cura koje sanjare o tome savršenom danu… Za mene je to dan kao i svaki drugi, samo što se cijela obitelj i rodbina okuplja. Ali nije to za mene. Ja bi bila najsretnija da sam zatvorena u uredu od 0 do 24 jer ja to mogu. Ljubav tu ne bi imala mjesta. Možda vam sve ovo zvuči čudno ali samo nekoliko osoba zna zašto ja ovako mislim. I to je zbog jedne osobe, koja me toliko povrijedila svojim riječima da sam mislila da će mi se svijet srušiti. NO na moju sreću tu je bila Ozana, koja mi je sada najveća podrška. Pomogla mi je jako puno puta i zahvalna sam joj na to. Ona kao da je moj anđeo čuvar. Štiti me od svakog zla i patnje. Pomaže mi kad me nešto muči, a u njoj nitko ne može naći manu. Ona je jedna od najsavršenijih osoba koje ja poznajem. No kako uvijek ja krećem s teme. Vratimo se malo na ljubav. Po čemu je ona vama važna? Nekada je bila i meni. Ali sada nije…Sedmi sam razred i znam da ću jednom promijenit mišljenje, ali nadam se da neće biti uskoro. Varao me život, povrijedili me ljudi i to je to. Nemam snage da vjerujem u ljubav. Jednostavno ne mogu naći tu snagu. Kao da u meni ne postoji. Kao da su ju sve moje patnje i boli isisale iz mene. Kao da ljubav više nema smisla u mom životu, kao da ne znam što ljubav traži u mom životu. Ne želim ju još, ne želim ljubav. Nije to za mene. Nisam ja ta osoba. Svi koje znam su gotovo savršeni, a ja sam daleko ispod njih. Nemam snage da se više nadam da će biti bolje, jer kad god to napravim uvijek ispadne još gore. Baš uvijek…
Napomena: ovaj će post biti dugačak isto kao onaj prije njega, pa ako nećete ne morate čitati. Post se sadrži od dva dijela, jedan dio je o mojim trenutnim osjećajima, a drugi o mojoj prijateljici koja je uvijek uz mene, podržava me u svemu i želi mi sve najbolje. Sljedeći post izlazi 21.01.2009.
1.dio
E pa da počnem, već dva dana idemo u školu. Iskreno ja sam ju jedva dočekala… Ako ste čitali zadnji post znate o čemu govorim… Ali ono što me muči nema veze s školom. Tj. Ima na neki način. Jer mi jedna osoba ne izlazi iz glave. Ja još uvijek ne razumijem zašto, jer mi do te osobe nije stalo, jednom prije je, ali sam bila povrijeđena od te osobe. Radim sve moguće: izbjegavam tu osobu, ne idem na mjesta gdje je i on… Čak sam se prestala družit s zajedničkim osobama. Znači činim sve da ga izbjegnem. Ali javlja se onaj osjećaj; želim ga vidjeti kada nije u blizini… Kao da mi nedostaje. To mi je pomalo smiješno… I čudno… Ja sam se zbog toga promijenila, sigurna sam. Više nisam ona osoba koja sam bila…
Sada mi kroz glavu prolaze stihovi Maje Šuput & Enjoy : ,,Jedna noć s tobom da mi je, jedna noć prije nje, možda bi onda bio moj'' A možda sam ja zaljubljena… Iako to ne želim priznati… Jer mislim da to nije istina. Do takve osobe mi više nikad ne bi stalo. Ja i on nemamo baš puno toga zajedničkog; počevši od glazbe pa sve do pogleda na život. Neki put mi se čini da je njemu najvažnije da se u životu zabavlja, dok meni nije. Od kada znam za njega nikad nismo imali ista mišljenja, ali znam da je bio uz mene kada mi je bilo teško i na tome sam mu još uvijek zahvalna. Bili smo prijatelji, ali to je s vremenom nestalo, zbog njegovih,ali i nekih moji postupaka. Mislim da su na to više utjecali njegovi nego moji.
2.dio
Drugi dio govori o mojoj prijateljici koja me podržava u svemu što želim. Poštuje moje misli i osjećaje, moje želje. Iako jedno vrijeme nismo niti razgovarale, imala sam osjećaj da je uz mene. To mi je puno značilo. Ona je jedina osoba s kojom mogu normalno razgovarat, a ne samo o dečkima. Imamo dosta toga zajedničkog, obje volimo čitati i pisati. Ona je jedina koja mi je pomogla da shvatim svoje osjećaje i želje, bila je uz mene kada sam ju trebala, i želim joj se zahvaliti na svemu pišući ovaj dio posta za nju… Neki dan sam ju pitala šta bi ja bez nje, a ona je rekla da ne zna. Ja znam. Da nije bilo nje ja ne bi bila tu gdje sam danas. Bila bi daleko iza, ona me na neki način pogurnula naprijed… To mi najviše znači…
I dok pišem ovaj dio o Ozani, suze mi se slijevaju niz lice jer ne znam po čemu sam ja zaslužila tako dobru i brižnu prijateljicu. Ovaj dio je možda kraći od prethodnog ali meni znači puno više. Preko ovog dijela želim pokazat Ozani koliko mi je drago što je uz mene uvijek kada ju trebam… Ozana hvala ti…
Evo i mene s drugim postom u novoj godini… Od sada ću postove pisati svaki četvrtak – zbog škole i treninga neću imati vremena… A ja bi još barem tjedan dana praznike… Sjećam se da sam u petom razredu bila doma na praznicima do trećeg tjedna u mjesecu… To bi sad bilo 19.01. Šteta što nije tako… Al' veseli me jedna stvar, a to su prijatelji iz razza i moja Monika (najbolja frendica da nebi vi pomislili nešto drugo hehe)…
I dok mnogi uživaju ovaj zadnji tjedan slobode, ja sam počela učit… To je čudno za mene jer ja nikad ne učim… Ali ovih sam dana razmišljala šta želim od života… Otkad znam za sebe željela sam na pravni fakultet, jer me taj posao privlači… Ali imala sam i rezervu ako ne bi upala, a to je bilo novinarstvo… Obožavam pisati i sve što je vezano uz novinarstvo… A i ne želim odustati od prava, iako svi kažu da je teško upast…
To je ono što mene privlači… Mogla bi provesti dane zatvorena u sobu učeći za jedan predmet… Meni to nije problem sve dok sam u svome svijetu… Moj svijet je moja soba i knjige, dok nekim mojim frendovima to su izlasci… Sjećam se kliko sam puta bila ljubomorna na svog brata dok je on subotom izlazio van, a ja sam ostajala kod kuće… Sada kad ja mogu izlazit, ja ne želim smo zato što mi je uspijeh na prvom mjestu…
Sve ovo što pišem možda zvuči ludo, pomalo i čudno ali takva sam osoba… Ja pripadam onom tipu ljudi koji će cijelu mladost provesti učeći kako bi imali sjajnu budućnost, a onda kada to sve naprave shvatit će da su zbog toga nisu stvorili uspomene kojih bi se mogli sjetiti kad budu stari. Ali ne želim biti ni jedna od onih koji će cijelu mladost potrošiti na izlaske i opijanja, a kad odrastu bit će im žao jer su mogli imati nešto od života… Čak i ja sama imam nekolicinu prijatelja koji su takvi…
Inače nisam jedna od onih osoba koja ima puno prijatelja,zapravo imam ih smo nekoliko i od njih nekoliko vjerujem samo jednoj osobi, Moniki, smo zato što me ona nikad nije povrijedila. Uvijek je bila uz mene, pogotovo u vrijeme kada mi je bilo najteže… Da nije bilo nje tko zna dali bi ja danas pisala ovaj post…
I dok pišem ove riječi na neki način sam sretna jer sam si skinula novi album od Avril… Obožavam njezinu glazbu iako ju od mojih frendova sluša samo Monika… Ali meni je svejedno, jer ne želim postati jedna poput nekih mojih prijatelja koji luduju za cajkama samo zato što ih svi slušaju… Ostajem ono što jesam i nemam se namjeru mijenjat zbog njih nekoliko…
P.S. ovo je bio najduži post do sada, ali ako nećete ne morate ga čitati… Možda sam to trebala napisati skroz gore… Sljedeći post biti će objavljen 14.01.2008. pa svratite ako vam se da… Mojoj Moniki je 09.01. rođendan pa joj preko ovog posta želim sve najbolje…
Evo došla nam je i 2009. godina.... A to znači da ću sad ostarit za jednu godinu hehe.... U ovoj godini želim promjeniti mnoge stvari u svome životu... Čak i one dobre... Da, ovo će za mene biti godina promjene. I nadam se da ću uspjeti... Sad mi na pamet padaju riječi od Vesne Pisarović - Sasvim siguna... Da, sasvim sigurna sam ja da je ovo moja sudbina. U zdanje vrijeme nemam baš neku inspiraciju pa sam počela pisati gluposti... Zadnji post vam je dokaz hehe... a i ovaj.. Neznam šta mi je ovih dana, stalno mi se plače, a i počela sam slušati neke druge pjesme koje nisu od Avril... I to one tužne, imam osjećaj kao da me opisuju... Ali to nije moguće jer znam da sam trenutno sretna, zahvaljujuči jednoj osobi... A najviše me živcira kad mi govore to je pubertet jer sigurna da nije...
evo opet skrećem s teme i s onoga šta sam htijel napisat... A htijela sam napista da vam svima želim sreću i uspjeh i da 2009. godina bude vaša godina i da uspjete... Uvijek se trudite, čak i više od svojih mogućnosti jer ja hoću... Nemojte dopustit da vas uvjere u nešto što nije istina, niti da vas uvjere da se ne trebate truditi, jer što više se trudite to će vas više voljeti... Budite uvijek nekome podrška, volite svoje prijatelje, pokušajte da ne iznevjerite neku osobu i ono najvažnije nemojte iznevjerit svoje prijatelje niti one kojima je stalo do vas....
Puno sreće u novoj 2009. želi vam vaša Ella....
Evo došao je i taj dan... Ovo je moj zadnji post u 2008. godini 
Ovaj post će sadržavati moje novogodišnje odluke pa se nadam da ćete uživati, hehe...
1. Počet učiti - da bilo bi i vrijeme... Prošlo polugodište nisam ni takla knjigu, a prošla sam sa 4. Znači ako bi učila mogu i bolje... A i trebaju mi ocjene za srednju...
2. Redovito pisat na ovom blogu - hehe ovaj blog je do sada najduže osto pa se nadam da će tako i ostati...
3. Reći mu svoje osjećaje - to ćuvam za 2009. ako ikad skupim hrabrosti.......
4. Provoditi više vremena s prijateljima - to ove godine nisam radila... Izbjegavala sam ih što više sam mogla...
5. Zabaviti se - neću više toliko čitati, nego izlaziti i družiti se s frendovima...
Glitterfy.com - Glitter Graphics
Glitterfy.com - Glitter Graphics
Glitterfy.com - Glitter Graphics
Glitterfy.com - Glitter Graphics
First time - ne ne mislim na ono na što se obično misli hehe... Ovo je prvi put kad sam ga vidjela... Bio je slada... I simpatičan... I odmah sam zanala: on je onaj pravi nakon svih kretena... I bila sam u pravu... Stvarno je bio, hmm, savršen?? Ma bio je i više od toga... Sjećam se toga dana..I zato ga nikad ne želim zaboraviti... Željela bi ponoviti taj dan... I ništa u njemu ne bi promijenila... Baš ništa... Jedino bi ga poljubila... Da to bi sigurno napravila... Možda bi mu rekla nešto više o svojim osjećajima... Možda bi provela čitavo vrijeme s njim... Možda bi mu rekla da ga volim... Ali nemogu vratiti vrijeme... Ali neću žaliti zbog toga... Uvijek mi ostaje budućnost i sadašnjost da mu to kažem... i reći ću mu...Možda ne danas, možda ne sutra... Ali jednog dana hoću... Kad skupim hrabrosti... Kad ono što je bilo u prošlosti poslije njega stvarno ostavim u prošlosti... A bilo je previše toga... Tražila sam se tada i sada sam se napokon našla... A ja ću biti ja ako budem kraj njega...
Glitterfy.com - Glitter Graphics
Glitterfy.com - Glitter Graphics
Glitterfy.com - Glitter Graphics
P.S. Znam da sam već tri post posvetila jednoj osobi koju volim i sigurno vam je dosadno, ali ovo Božićno-novogodišnje vrijeme loše utjeće na mene jer se sjećam svih voljenih osoba koje volim koje više nisu kraj mene... Ali poslije ovog vremena obećajem da ću promijenit temu
Mrzim ovo Božićno vrijeme... Pogotovo kad vidim svoje prijatelje kako su sretni u vezi... Evo, jučer sam poslije klizanja šetala gradom i uvdjela jedan par... Vidjelo se na njima da su zaljubljeni... Nije im smetao onaj hladni vjetare koji je jučer puhao, niti hladnoća... Nije im smetalo trubljenje automobila.... Ništa zato što su zajedno... Jedino što su oni primječivali bilo su njih dvoje... Tako sretni i tako zaljubljeni... Bila sam pomalo ljubomorna zato što ja to nemam... A htijela sam to... Želim nekoga uza sebe u ovo vrijeme.. Ali ne nekog, želim njega... Poseban je... Želim ga osjetiti još jednom uza sebe... Želim da on osjeti da ga volim... Želim ponovno čuti onaj njegov prekrasan glas... Želim ga ponovno vidjeti, a ovaj put ga želim i poljubiti... Želim znati da je uz mene... Želim da me on ponovno voli....